OD JOSIPA K JOSIPU!
Od Josipa k Josipu!
Kada je don Vjence najavio hodočašće u Nacionalno svetište svetog Josipa, naši župljani spremno su se odazvali i nije trebalo dugo da se napuni cijeli autobus.Na hodočašće smo krenuli u petak poslijepodne, a naš Dario priuštio nam je još jednu ugodnu vožnju prožetu molitvom krunice, pobožnošću križnog puta i prigodnim pjesmama te smo oko 18.30 sati stigli na večernju Svetu misu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa. Budući da je ovo hodočašće započelo na prvi petak u mjesecu, bilo nam je važno stići na misu kako bi nekolicina župljana obavila pobožnost prvog petka - svetu ispovijed i misu nakon koje smo stigli u obližnju Dugu Resu i smjestili se u Hotel Frankopan. Ovdje odsjedamo već treći put u godinu dana pa se osjećamo kao "domaći", a naši domaćini, radosni što nas opet vide, dočekali su nas s toplom večerom.
Svi koji su barem jednom s našom župom išli na hodočašće znaju da nakon večere "pada" pjesma, smijeh i druženje koje potraje i duže nego što bi očekivali od hodočasnika koji iza sebe imaju radni dan i dugi put!Subota jutro bila je rezervirana za posjet Krašiću. Časna sestra u rodnoj župi blaženog Alojzija Stepinca upoznala nas je s njegovim životom, svećeničkim i biskupskim djelovanjem, teškim godinama u zatočeništvu i njegovoj smrti, a nakon zanimljivog izlaganja posjetili smo Muzej i suvenirnicu te smo se nakon zajedničkih fotografija, uputili na svečanu svetu misu u Nacionalno svetište svetog Josipa koju su koncelebrirali naši don Vjenceslav i don Robert. Svetište je bilo ispunjeno vjernicima iz cijele Lijepe naše, a mi "Josipovi" osjećali smo se kao dio jedne velike obitelji. Nakon mise, na zajedničkom ručku srdačno nas je pozdravio upravitelj svetišta don Antun Sente još jednom nam istaknuvši moćni zagovor svetog Josipa u životima mnogih vjernika radi čega smo još više Bogu zahvalni što je upravo ovaj svetac zaštitnik naše župe i župne zajednice. Oprostivši se s don Antunom zadržali smo se u šetnji i kavi u predivnom Karlovcu. Uz kratku stanku na Plitvicama i nezaobilaznoj Macoli uz pjesmu i dobro raspoloženje bližili smo se Splitu. Tužni zbog rastanka, a sretni zbog duhovnog bogatstva i novih uspomena dali smo tradicionalno obećanje: do novog hodočašća nećemo puno čekati.Tako neka bude. Amen!
